Kratka istorija razvoja električnih mašina{0}}opće namjene

Kao što je predstavljeno u uvodu, u oktobru 1831. godine, Faraday je stvorio prvi model indukcionog generatora. Od tada se istraživanje i primjena električne energije ubrzano razvija, a električna energija, kao nov i moćan izvor energije, počinje igrati sve značajniju ulogu u ljudskoj proizvodnji i svakodnevnom životu.

Vođeni direktno proizvodnim potrebama, praktični generatori i motori nastajali su jedan za drugim, te su se kontinuirano poboljšavali i usavršavali kroz primjenu. Početna faza generatora bio je vodeni{1}}magnetski generator, koji je koristio trajne magnete kao magnete polja. Budući da je jačina magnetnog polja samih trajnih magneta ograničena, generatori trajnih magneta nisu mogli pružiti moćnu električnu energiju i nedostajali su im praktičnosti. Da bi se povećala izlazna snaga generatora kako bi se zadovoljili praktični zahtjevi, bilo je potrebno modificirati različite komponente generatora.

Glavne komponente generatora su magnet polja, armatura, klizni prstenovi i četke. Britanski fizičar Wheatstone je 1845. godine koristio eksterni izvor energije da pobuđuje zavojnice, zamjenjujući trajne magnete elektromagnetima, postigavši ​​veliki uspjeh. Kasnije je poboljšao namotaje armature, stvarajući tako prvi elektromagnetni generator. Godine 1866. njemački naučnik Siemens izgradio je prvi generator samouzbude pomoću elektromagneta. Uspjeh Siemens generatora označio je tehnološki iskorak u izgradnji generatora velikog{7}}kapaciteta, omogućavajući proizvodnju moćnih električnih sistema. Stoga, Siemensov generator ima epohu-koja je imala značaj u istoriji razvoja elektrotehnike.